Sveti Andrija

Sveti Andrija je otočić iz skupine Elafitskih otoka, udaljen od Dubrovnika 6 Nm, Koločepa 3 Nm, Lopuda 2 Nm, a od Šipana 4 Nm. Površina otočića je 53757 m2, dužina 475 m a najveća širina 130 m. Obala mu je 1130 m duga. Središte otočića se nalazi na koordinatama 42° 38′ 8 N 17° 57′ 3 E. Najveća visina otočića je 57 m.

Obala otočića je kamenita, kao i podmorje. Na njegovom zapadnom dijelu raste borova šuma i razno mediteransko raslinje. Ostatak otoka nema šume, nego samo grmoliko bilje, a tu je i stanište raznih vrsta ptica, te je proglašen ornitološkim rezervatom. Prvi stanovnici Svetog Andrije su bili benediktinci, za koje je dubrovačka obitelj Crijević izgradila samostan i crkvu. U samostan se dolazilo mahom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Neko je vrijeme otočić bio karantena za stanovnike Lopuda. U potresu 1667. samostan je uništen i nikada poslije nije obnovljen. O izgledu samostana se zna tek ponešto, jer se izvorni nacrti čuvaju u britanskom muzeju. Obnova zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine kada se po odluci Austro-Ugarske vlade, ovdje počeo graditi svjetionik. Izgrađena je jednokatna zgrada, koja u sredini ima kulu. Sama zgrada je površine 210 m2, a na kuli je ugrađen svjetionik. Svjetlo je na 69 m iznad mora i vidljivo je na 24 Nm, što je jedno od najjačih na Jadranu. Gradnja svjetionika je dovršena 1873. godine.

izvor Wikipedija

Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.